Naziv fitoterapija ili fitoaromaterapija označava prevenciju, održanje stanja i terapeutsko djelovanje uz pomoć prirodnih terapija. Moderna fitoterapija je komplementarna disciplina temeljena i na starim znanjima, ali ponajprije na znanstvenim dokazima. Koristi se ponajviše biljkama, ali i gljivama i mikroorganizmima (probiotici), pa čak i životinjama – primjerice korištenje omega 3 masnih kiselina EPA i DHA.
Fitoterapiju možemo podijeliti na više disciplina, ovisno što koristimo kao supstrat: fitoterapiju kao takvu, aromaterapiju (eterična ulja), oleoterapiju (biljna ulja), hidrolaterapija (hidrolati).
Povijest
Povijest fitoterapije je usko vezana uz povijest ljudskog roda. Ljudi su oduvijek tražili biljne lijekove za bolesti, pokušajima i pogreškama istraživali biljke i životinje ne bi li pronašli uspješnu terapiju. Liječenje, posebno pomoću biljnih lijekova sve do razvoja kemije bilo je često povezano sa religijskim i magijskim ritualima. Moderna medicina i farmacija su kirurški prerezale pupčanu vrpcu s nasljeđem iz kojeg su nastale i u većoj mjeri se odrekle izravnog korištenja biljaka.
Tada je to imalo smisla, ne možemo ih osuđivati. Htjeli su pronaći onu jednu učinkovitu molekulu iz svake biljke, ako je ona uopće postojala, i koristiti biljku kao tvornicu za sintezu lijeka nastalog iz biljke ili je pokušati sintetizirati u laboratoriju. Drugi korak je bio iz te polazne molekule stvoriti još učinkovitiju, sa manje nuspojava. Zahvaljujući tome, danas konvencionalna medicina raspolaže stotinama lijekova koji vuku podrijetlo iz biljke, ili kao originalna ili kao promijenjena molekula. Takvi lijekovi se koriste u liječenju tlaka, smanjenju kolesterola, zgrušavanja krvi, boli…
21. je stoljeće ponovnog povratka prirodi i biljkama. Danas imamo više mogućnosti testirati učinak biljaka, učinkovito iz njih ekstrahirati aktivne supstance i koristiti ih u terapijske svrhe.
Učinkovitost
Biljke često pokazuju sinergizam, zajedničko djelovanje više supstanci na ljudski organizam, nekom zanimljivom i nama često teško pojmljivom, evolucijskom prilagodbom.
Tu dolazimo do poteškoće, kako koristiti tu sinergiju, kako iz biljke izvući ono sve što nam treba za djelovanje? Trebaju nam kvalitetni ekstrakti, ali koji su to?
Negdje ćemo koristiti tradicionalne čajeve, tinkture i macerati. Ali tu možemo naići na nekoliko problema. Prvo, ako ih sami radimo, ne možemo ih standardizirati. Ne možemo znati koliko u njima ima aktivne supstance. Možda nas to neće zamarati ako ih radimo za sebe doma, ali ako kupujemo, možda možemo i bolje? Nekad da, nekad ne.
Drugi problem je što se ne otapaju sve supstance u svemu.
Ono što zovemo čajevima su vodeni ekstrakti bilja. Logično je da će iz biljke u vodu prelaziti one tvari koje se tope u vodi. Zato neke biljke ekstrahiramo alkoholom i to zovemo tinkturama. Ali ne možemo sve potopiti u rakiju ili medicinski, 70%-tni alkohol. Svaka biljka ima vlastita pravila po kojima se radi tinktura.
Sigurnost
U fitoterapiji vrijedi staro pravilo – što može pomoći, može i naškoditi. S biljkama treba biti oprezan. Velik broj biljaka ne smije se koristiti ili nije ispitan u trudnoći, dojenju ili kod djece. Mnoge biljke imaju svoje učinkovite doze koje se ne smiju prelaziti. Mnoge biljke ne smiju se uzimati uz druge lijekove ili kod nekih bolesti.
Naš posao u Panacei je pronaći najkvalitetnije ekstrakte po našem sudu, za koje je često korištena moderna tehnologija, ali ne zaziremo niti od tradicije.
