(IZ UVODA KNJIGE „PRIRODNA KOZMETIKA“ FRANE HERENDE)
To je svakako najčešće pitanje koje mi postavljaju polaznici radionica i predavanja. Mogao bih reći da nije lako odgovoriti na to pitanje, ali to nije istina, jednostavno je, samo ovisi o osobi koja pitanje postavlja.
Često kažem da prirodna kozmetika ovisi o našim osobnim vrijednostima i stavovima i da sve polazi od nas samih. Nemam ništa protiv konvencionalne kozmetike, sve ima svoje mjesto i svatko od nas mora odlučiti što za njega predstavlja prirodna kozmetika.
Ako je netko vegan i uz to zazire od apsolutno svega sintetskog ili polusintetskog, bojim se da će se morati zadovoljiti čajevima, hidrolatima i uljima. Od balzama, Galenovih, lanolinskih krema, ali i mnogih drugih krema možda će morati odustati.
U organskoj kozmetici dozvoljeno je koristiti neke životinjske sastojke, uz iznimno bitno pravilo – da životinji koja ih je proizvela nije naškođeno. U praksi to izgleda tako da smijemo, primjerice, koristiti lanolin s ovčjeg runa ili pčelinji vosak. Upravo ta dva sastojka omogućuju nam stvaranje balzama, Galenove i lanolinske kreme.
Oprema
Da biste izrađivali kućnu kozmetiku, ne treba vam puno opreme. Zamislite proces kao kuhanje i u osnovi ćete biti u pravu.
Mogli biste iskoristiti dio opreme koju imate doma, možda i hoćete, ali osnovni set koji vam treba uistinu je prihvatljive cijene. Ako nešto radite za sebe i svoje bližnje, morate paziti na čistoću i opremu kvalitetnih materijala, ali ne morate razmišljati o tome da vaši proizvodi trebaju biti stabilni dvije godine od proizvodnje, kao što je slučaj s proizvođačima kozmetike, već da budu zdravstveno ispravni u kratkom roku u kojem ćete ih potrošiti.
Laboratorijske čaše, možda ćete se iznenaditi, nisu skuplje od kućnih čaša, a trebat će vam dvije ili tri. Čaše od 200ml će biti dovoljne za izradu 100 do 200ml kreme. Stakleni štapići često pucaju, ali su nezamjenjivi i isto povoljne cijene. Tu je i špatula, koju je zgodno imati, ali ne i ključno, te žličica od nehrđajućeg čelika, a možete uvijek posegnuti i za kućnim žličicama. Najskuplji dio su patena i pistil, ali oni su gotovo neuništivi, tako da u njih vrijedi uložiti. Oni nisu standardni mužar i tučak koji se koriste u kuhinji. Patena je daleko lakša od keramičkih ili kamenih mužara, što se na prvu može činiti nebitno, ali kad poželite smiješati lanolinsku kremu, što zna biti zahtjevno – vidjet ćete prednost.
Osim toga, patena s povišenim dnom idealna je za topljenje voska i maslaca s uljima u vodenoj kupelji, jer ne dotiče dno i lako prenosi toplinu iz vode u sastojke koji su u njoj. Sve recepture o kojima će kasnije biti riječ mogu se raditi bez miksera, osim emulzija. Čak mogu i Galenove kreme, odnosno pseudoemulzije s pčelinjim voskom – uz malo vježbe. Ipak, mikser kod pseudoemulzija daleko olakšava i ubrzava izradu. Kod krema, odnosno emulzija, on je nezamjenjiv. Dobar i povoljan je onaj od Aroma zone. Vaga je iznimno bitna. Morate imati povjerenja u nju. Kuhinjske vage obično važu na 1 gram, vama ipak treba ona koja važe 0,1g. Ona od Aroma zone će biti više nego dovoljna i može mjeriti do 500g.
Tu, naravno, morate uračunati i masu čaše ili patene u kojoj važete, da ne biste počeli vagati sastojke za pola kilograma kreme i shvatili da nećete moći izvagati do kraja. Vodena kupelj je iznimno bitan dio vaše opreme za izradu kućne kozmetike. Možete i kupiti već gotovu ili možete koristiti istu metodu kao kad topite čokoladu kod pripreme kolača.
Dakle, jednostavno zagrijte vodu u loncu na temperaturu 70-ak stupnjeva Celzijusa i unutra stavite patenu sa sastojcima koje topite. Imajte na umu da je idealno da razina vode bude malo iznad razine sastojaka u pateni. Jednom izmjerite i zapamtite na kojoj jačini vam treba biti kuhalo ili plin.
S čašama prilikom izrade emulzija je već kompliciranija priča. One ne bi smjele dodirivati dno lonca jer će se dno grijati daleko više od ostatka čaše. Ako mogu, namjestim da čaše lagano plutaju koji milimetar od dna, ali to nije uvijek moguće pa napravite kompromis: miješajte kontinuirano dok se grije sadržaj čaša.
Pokušajte sve nakon pranja isprati sa destiliranom ili pročišćenom vodom i pustite da se tako osuši.
Kozmetički lončići i bočice – negdje morate s vašim pripravkom, za kreme su obično najzgodniji lončići, a za ulja i tonike bočice. Najbolje je da budu od stakla ili kvalitetne plastike. Ne moraju biti tamne, ali ako imate izbora, bolje da budu, posebno ako nećete brzotrošiti ono što izradite.
Lončiće nije loše prebrisati medicinskim alkoholom i pustiti da se osuši pa onda raditi.
To je to, ne treba vam ništa drugo za početak. S ovom opremom možete izrađivati kućnu kozmetiku godinama.
Sastojci
Kad započinjemo učenje o prirodnoj kozmetici, prvo moramo naučiti sastojke. Moramo znati o njima što više da bismo ih znali kombinirati i da bismo mogli predviđati kakav će naš završni proizvod biti – za koju će namjenu biti, za koji tip i koje stanje kože, kakva će biti tekstura, stabilnost…
Sastojke dijelimo na one topive u vodi i one topive u ulju te, naravno, na emulgatore koji u određenom omjeru mogu povezivati vodenu i masnu fazu u stabilne emulzije (kreme, mlijeka za tijelo…).
Vrste pripravaka
Svima koji započinju s izradom prirodne kozmetike želja je doći do krema. Uistinu, kremu bih nazvao princezom kozmetike, ali niti jedan oblik nije manje ili više vrijedan. Sve ima svoje mjesto, kako u našem učenju, tako i na našoj koži.
Tonici
Tonici su zapravo vodene otopine aktivnih sastojaka. Kao baza može se koristiti svježe pripremljeni čaj ili hidrolat. U prirodnoj kozmetici ne prepoučuje se upotreba vode ili termalne vode. To naravno nije zabrana.
Čaj može biti infuz (oparak – u kipuću vodu potopimo biljni materijal, obično meke dijelove biljke listove, cvjetove i procijedimo nakon desetak minuta) ili dekokt (uvarak – kuhamo pet do deset minuta tvrđe biljne dijelove – plod, koru… i procijedimo nakon desetak minuta stajanja).
Hidrolate dobivamo u procesu destilacije biljnog materijala. Neki ih doživljavaju kao nusproizvod destilacije eteričnih ulja, no oni su temelj prirodne kozmetike. Za razliku od eteričnih ulja, možemo ih bez brige o sigurnosti koristiti u našoj kozmetici. Vrlo se lako kvare, pa je tu potreban oprez.
U tonike otapamo aktivne sastojke poput konzervansa (Geogard 221), ovlaživača (glicerol), protuupalnih sastojaka (gel aloe vere, dekspantenol, alantoin).
Tonici se mogu koristiti za čišćenje lica, ovlaživanje, prije kreme ili seruma.
Gelovi
Kao što ćemo kasnije vidjeti s uljima, i tonike možemo ugustiti, tako da dobijemo formu koja nam je lakša za koristiti u određenim namjenama. Postoji niz gelirajućih tvari, poput ksantana, koji će od našeg tonika napraviti pripravak nalik kremi.
Uljni serumi
Pripravci s najjednostavnijom izradom, ali nevjerojatnim i gotovo beskonačnim mogućnostima.
Ponekad ćemo biti sretni nanijevši na lice tek jedno ulje, ponekad ćemo pomiješati dva ili više ulja. Takvim pristupom nećemo pogriješiti. Oni koji žele više, mogu izrađivati kompleksnije uljne mješavine, sa aktivnim sastojcima – uljne serume.
Tada ćemo razmišljati o dodavanju eteričnih ulja (uz oprez), CO2 ekstrakata, vitamina E i sličnih aktivnih sastojaka topljivih u ulju. Bez grijanja, dodamo sastojke, promiješamo i uljni serum je spreman za korištenje!
Balzami
Zvali ih balzamima, melemi, mastima, to su zapravo tek ugušćena ulja ili uljne mješavine. Uz korištenje pčelinjeg voska očvrsnut ćemo naša ulja ako je potrebno, za namjene kojima više odgovara takva forma, bilo da se radi o “melemu” ili izradi balzama za usnice.
Maslaci
Koristimo li sam neki maslac poput karitea i kakaa, u njega umiješamo neki aktivni sastojak ili manju količinu hidrolata, a da zadrži formu, govorit ćemo o maslacima.
Kreme
I za kraj, kreme. Svi koji rade kozmetiku žele na kraju izrađivati kreme. A krema je zapravo u većini slučajeva uljni serum pažljivo umiješan u tonik (može biti i obratno, naravno) uz pomoć emulgatora.
Na našoj stranici možete pronaći većinu sastojaka korištenih u knjizi Prirodna kozmetika i raditi već poznate recepture ili polako učiti razvijati vlastite.
